Ovo je tekst s mog prvog bloga, napisan u jednom dahu, jutros, iniciran 100.000-itom posetom. Posle njega, jedna divna osoba koju dugo nagovaram, izjavila je da otvara blog. A meni srce ooovoooliiikooooo.
Hvala vam, drage komšije, što postojite i što mi lepim tekstovima unosite radost u svakodnevicu i što u šetnji po ovom virtuelnom krugu svratite i na moju adresu.
I hvala svima onima koji su , slučajno ili namerno, zavirili u moje blogove, onima koji ih otćute ili na njima ostavljaju svoje tragove, koji mi privatno kažu svoje sugestije i primedbe… ja se ne stidim da priznam koliko mi sve to znači.
Pa pišem, i onda kad baš i nemam šta lepo, pametno ili pažnje vredno da kažem, jer me svrbe i prsti i lakat i mozak, i reči koje moraju iz mene. Zato molim one koji očekuju uvek standardni kvalitet, makar i po cenu pauze u pisanju, da mi ne zamere. Jer, ovo sam ja. Nekada bolja, nekada lošija, nekada ljuta i tužna i plačna, nekada vedra, nasmejana i vesela. Ali, uvek uspravna i jaka. I svoja.
PROGOVORILA BIH NA LAKAT ILI… ZAŠTO VRBUJEM NOVE BLOGERE
– Umete li da pišete? Pa zašto onda ne otvorite blog, pa da vas i Bog i ljudi vide? Pa, kad vam je teško do vrištanja, vi raspalite po blogu! Kad ste srećni toliko da biste tu sreću podelili sa svima, vi udarite na sva zvona, blogerska! Kad ste ogorčeni na vlast, državu, muža, decu, svekrvu, komšiku, prodavačicu,.. a vi, trči na blog! Kad oćete da sa svima podelite lepotu koju ste videli i doživeli, vi opet na blog! Kad biste da učinite nešto, propagirate neku ideju, date malo vetra u ledja nekome ko nešto radi, podstaknete ljude da se uključe u neku akciju, ma, uvek kada je potrebno da se malo podrži, pohvali, pogura, a vi – okačite to na blog! Da vidi ceo svet – ili bar onaj krug ljudi koji vam veruje toliko da čita svaki vaš tekst , ili bar onoliko da zaviri ponekad i na vašu adresu.
Da se navijački napori uloženi u nagovaranje ljudi da postanu blogeri plaćaju, mislim da bih bila najbogatija blogerka. Ma kakvi profesionalni blogeri, izbila bih na prvo mesto svih barometara u kojima bi se vrednovale reči i rečenice tipa – otvori blog, piši, izrazi se, objavi, ma piši makar za sebe, ne pokazuj ko si ako se bojiš javnosti, kritika ili neuspeha, stavljaj slike i tudje lepe tekstove kojima želiš da izraziš svoj stav, rebloguj, bloguj, bloguj…
Kada sam se probudila, a možda i pre toga jer ja svoje ljubimče od kompjutera koje, kao što neki znaju, čine ekran starog kompa i notbuk s polomljenim displejom koji služi kao tastatura, uključujem dok još nisam ni oči čestito otvorila, sačekala me je brojka od 100.001, za mene fanstatična.Ono, kad dozvolih da me nagovore, hvala im, ko što ja sada nagovaram druge, pa otvorih blog, pa kad su mi meseci proticali u neslanaženju i pisaniju za po desetak ili nekoliko desetina čitalaca, na pamet mi nije padala nikakva brojka, ni četvorocifrena. O šestocifrenoj ni sanjala nisam.
I tako, eto, da se ne pohvalih, na lakat bih progovorila.
Ima, medju blogovima koje pratim, a i medju onima koje ne pratim jer me ne privlače ili još nisam ni saznala za njih, i nekih mnogo boljih i nekih malo boljih od ovog mog. I od onog drugog, na WordPressu,hvala Verkić na nagovoru i trudu i hvala Lugaru što mu je kumovao , pa se zavaljujući njemu zove Negoslavlje. I hvala onom divnom komšiluku sa te adrese, koji me ubedi da novinarske i ostale teme ostavim za ovde, a tamo nastavim samo s literarnim izražavanjem. Dobro, napravim ja , ponekad, neki iskorak- novinar ostaje novinar i kad ćuti i kad promeni profesiju i kad misli da neće da joj se vrati, ali nastojim da se uklopim u milje tog divnog komšiluka i da razmenjujem sa njima i sa svima koji žele da nas, ovakve, čitaju, nešto što više naginje lepoj književnosti.
Pa sam tako, posle početničkih zastajkivanja, zamuckivanja, klecanja i eksperimentisanja, smatrajući valjda da sam sada svašta nešto naučila, odlučila da otvorim još jedan blog. Ma, spreman je i gotovo otvoren, samo čeka da se opredelim izmedju dve ideje, dva naslova i dva pravca kojim bi trebalo da ga vodim.
I eto, ovih sto i onih tamo trideset hiljada poseta daju mi za pravo da vam ponavljam, sve dok vam ne dosadi, pa me poslušate – OTVORITE BLOG, OTVORITE BLOG, BLOG, BLOG….
I ne dajte tamo nekima koji vam traže ,200 e, kako bi u dve lekcije u trajanju od tri sata od vas napravili blogera. Ako vas nešto zanima, ako vam šta nije jasno, ako imate nameru da udjete u te vode – sve što niste znali, pitajte. Ja vam mogu mnogo toga reći, za početak sasvim dovoljno, a sigurna sam da medju blogerima postoji još mnogo ljudi, onih koji znaju puno ili sve, koji neće odbiti da vam daju po koji savet. Uostalom, zavirite u blogosferu, mnogi od nji su pisali , i dalje pišu, izmedju ostalog, i savete za početnike i ozbiljne tekstove za vrhunske stručnjake kojima blog nije samo srestvo izražavanja, razbibriga ili zabava, već sastavni deo biznisa .
Sizif said:
Znam ja što ti zoveš ljude da bloguju. Po principu: „Počnite da blogujete, što da vama bude bolje nego meni?“ 🙂
Posle pročitanog, mogu da ugasim svoj blog. Zašto? Pa zato što, čitajući ovo, vidim da smatraš da jedino žene treba da bloguju. Kako to vidim? U onom zelenkastom caps-lock delu:
„Kad ste ogorčeni na vlast, državu, muža, decu, svekrvu, komšiku, prodavačicu,.“
Dakle, nema ogorčenja na taštu, tasta…? To znači jedan veliki deo ljudi ili ne sme da ima problem, ili ne sme javno da ga pokaže. Prema tome – diskriminacija, ugrožavanje prava na slobodno izražavanje. „A šta, ti si zet? E pa, izvini, ti nemaš problema. Šta ćeš ti na blogu?!“
Šalim se, naravno. Ja sam svom blogu godinama menjao svrhu, i mada se u nekim delovima njega više ne nalazim („Imam sopstveno mišljenje, sa kojim se često ne slažem“ 🙂 ), ipak nije loše imati i „hronologiju sebe samog“ kroz reć.
Čestitam ti cifre posećenosti i uživaj u blogovanju.
Negoslava said:
Pošteno je da kažem, izvinte drugari. Ne samo zbog ove tvoje opravdane kritike, koju u potpunosti prihvatam i, veruj, crvenim, mislim, na usta-namazala novi karmin,već i stoga što sam i muškarce nagovarala da otvore blog. Ne pravdam se, časna reč, ali sam možda muški svet nenamerno bojkotovala zato što se niko nije odazvao na moje tako fine molbe i prijateljska ubedjivanja da bloguju.Šta misliš, didem da se ispravljam? Il ga neka ovako? Nisam pametna…
Hvala na lepim rečima, konstruktivnim primedbama, na čitanju i čestitkama. Živ i srećan bio.
Sizif said:
Ne moraš da popravljaš, muškarci su pokriveni temama o politici; ipak, među njima zetovi su zapostavljeni. 🙂 Možda je neki zet koji ima rogatu taštu hteo negde da otvori dušu, ali vidi da je nepozvan (ne vidi da je pozvan).
Najlepše zahvaljujem na lepim željama.
Negoslava said:
A fudbal? A žeMske?
I da – ja ne znam muškarce sa rogate tašte.
Molim.
Sizif said:
Znam ja.
Negoslava said:
onda, iskreno saučetvovanje
mojra said:
Uh, malo mi lakše kad ovo čujem. Eto, nisam ja jedina koja pregleda blogove (2 bloga), FB fanpage stranu, pa FB profil, pa twitter nalog… čim proškilji ujutru. Ne znam kako ti postižeš, ali meni je jako teško da pišem i ažuriram redovno sve ovo. Nakad mi se čini da sam progutana od prevelikih obaveza i zahteva koje sam sama sebi dobrovoljno nametnula.
U svakom slučaju, čestitam ti od srca!
Negoslava said:
Meni ne pada teško, štaviše, jer sam skoro pa besposlena – od kako su nam privatizovali firmu za bagatelu, a ja se prijavila sama da odem kako ne bih radila za ponižavajućih 20.000, profesionalno sam angažovana kolko da ne iskočim iz koloseka. Kako je onima sa jako puno obaveza, ne smem ni da pomislim, znajući da sam ja i neka lična interesovanja zapostavila, zbog vremena koje mi oduzima sam net. Hvala ti, a ja tebi želim da sve obaveze završavaš brzo i lako.
horheakimov said:
Blogotvorno je imati blog.
Negoslava said:
jeste
vladimirbrankovic said:
Од срца честитка за сјајну цифру посећености. 🙂
Negoslava said:
Hvala, Vladimire.
vuckovicnamestaj said:
Čestitke od srca.
Negoslava said:
Od srca hvala.
Rada72 said:
Čestitam draga Neco. Uživanje je čitati tvoje tekstove ovde i na onom drugom blogu. Inače, i ja nagovaram sve redom da otvore blog..neki su me poslušali, još samo da dođu ovde :)..pozz i kiss
Negoslava said:
Polako, doći će kad (nas) shvate. Ljubac i hvala.
tanjatg said:
100 000 pregleda??????!!!!! Nego, svaka čast!!!!! 🙂
Negoslava said:
Tanja, kad već volimo da pišemo, volimo i da se to čita. Ja sam mesece proćerdala čekajući da me neko primeti, a onda sam počela da primenjujem neke delova iz toga što se zove SEO. I tako je krenulo …a sada ide samo od sebe.
robin said:
cestitam , stvarno i jeste za diku i ponos.
Negoslava said:
Znaš šta ( ali najiskrenije) mnogo više sam se radovala onda kada sam mesecima tavorila sa po desetak poseta dnevno, i odjednom prijateljica šerovala neki tekst, kad ono, 40 poseta za jedan dan! Zamisli!
Pa smo onda postavile cilj nekih 18.336, pojma nemam što, pa sam sva bila ushićena, a već 50.000 i dalje nekako ti dodje normalno. Pa ne umeš ni da se raduješ ko čoek.
duplavenera said:
Iskrene čestite sa željom da nam podariš još mnogo divnih tekstova kao i do sada 🙂
Negoslava said:
A, na to sigurno nećete dugo čekati. Hvala.
kornat said:
A evo i mene….Bravo Neco, ponosim se! Vidim, nisi dangubila dok me nije bilo (tj dok mi nisu dali da svratim na ove stranice) i srećna sam što će mi trebati vremena da isčitam nakupljenog tvoga štiva! HVALA TI 🙂
Negoslava said:
EEEEEEEE, slatka, mislim ja na tebe, svak-koj-ako. Čuće se. Ljubac iz Niša.