Draga Lena, Mala Prge za one koji čitaju njen blog, otvara danas moju (planiranu) seriju tekstova naših ljudi koji žive u inostranstvu pod radnim naslovom „Ja živim ovde“. Pre nego što vam predstavi Beč, onaj sa reke, koji nedavno doživela i na taj način, samo još da vam kažem, predložim, da vas zamolim – pozvani ste da nam predstavite svoje mesto, državu u kojoj živite, neko drugo mesto u tom vašem svetu, u kojem ste bili turista. Tekstove i fotografije možete slati na adresu negoslava1958@gmail.com. Unapred hvala.

Vienna Peace Pagoda

Vienna Peace Pagoda

Pogled na Beč sa lepog plavog Dunava

Lena Krstić

Interesantno je da mnogi ljudi koji zive u nekom turistickom mjestu rijetko posjecuju ili nikada ne posjete neke atrakcije koje se nalaze u njemu i koje privlace turiste iz cijeloga svijeta. Razlog je u tome sto se to uzima zdravo za gotovo, jer je cinjenica da to postoji prisutna od samog rodjenja i nekako se ne gleda istim ocima  kao sto to gledaju oni koji ne zive tu.

I sama sam odrasla u gradu koji je svjetski poznat pa znam da domaci, ukoliko nemaju poslovno veze sa turistima, izbjegavaju guzve koje se stvaraju tokom glavne ljetne sezone. Kao primjer cu navesti to, da sam izmedju ostalog, svaki dan tokom mog srednjoskolskog skolovanja prolazila citavim Stradunom, glavnom ulicom dubrovackog starog grada, a da nisam ni dosla na ideju da se nekada prosetam starim zidinama koje ga okruzuju. Tek nekoliko godina nakon mog odlaska iz rodnog grada i zivota u Becu, pozeljela sam i to i ucinila, prosetati tim zidinama. Jedno sasvim drugo iskustvo promatrati svoj rodni grad iz tog ugla.

unnamed (14)

Skoro ista prica se ponavlja i ovdje u Becu. Covjek udje u neku svakodnevnu semu, sa djecom, sa poslom, sa svakodnevnim kucnim poslovima, druzenjem sa prijateljima i poznanicima u privatnoj atmosferi, pa i ne dodje na ideju da grad u kome zivi upozna malo bolje i drugacije, kao turista na primjer.

unnamed (12)

A upravo je Bec grad koji toliko toga ima da ponudi kako svojim gradjanima tako i svim turistima koji ga u velikom broju posjecuju tokom cijele godine i koji se cesto i rado vracaju tom gradu. Jer jedna posjeta ili dvije nisu dovoljne da bi se grad upoznao i shvatio kroz sve tragove i fasete nastale tokom svog postojanja.

Da se Bec moze izvanredno i neuporedivo dozivjeti i sa Dunava i dunavskog kanala, znaju mnogi, ali ne i svi turisti. Jer ono sto mnogi turisti dozivljavaju u nekim drugim gradovima, poput Moskve, Praga, Pariza… nekako nije prvo na sto pomisli prosjecan turista kada planira posjetu Becu.

Za ljude koji su u potrazi za potpunim opustanjem, oni koji teze da zaborave svakodnevicu i da se prepuste carima koje samo boravak na vodi moze da pruzi, voznja dunavskim turistickim brodom duz cijelog dunavskog kanala idealan je nacin da se provedu tri i po sata u potpunom uzitku. Mogu slobodno tako reci, jer sam i ja nedavno imala priliku upoznati Bec iz te perspektive.

unnamed (10)

Veoma je lako naci glavnu polaznu stanicu na Schwedenplatzu (metro 1 ili 4 istoimena stanica). Odmah po izlasku na stanicu vidi se moderna gradjevina pored dunavskog kanala sa reklamnim natpisom „Wien- Bratislava“. DDSG Tickets. Najbolje je planirati voznju informisuci se preko internet stranice DDSG-a, tj. brodske firme koja organizira ta putovanja. A takodjer se na nekim turistickim punktovima u Becu moze naici na brosure u kojima su takodjer navedene cijene i termini polazaka.

Glavno pristaniste na Schwedenplatzu

Glavno pristaniste na Schwedenplatzu

Nude se male ture koje su dijelovi velike kruzne dunavske ture. A razlika u cijeni je mala. Ovogodisnja cijena male ture je 22€ a velike 28€ za odrasle, popusti su moguci za djecu do 14 godina kao i za penzionere. Djeca do 9 godina putuju besplatno.

Krece se dakle sa Schwedenplatza, prolazi se pored stanice za brodove koja se nalazi u blizini muzeja KunstHausWien, koji je utemeljio austrijski umjetnik Hundertwasser, pa se na brodu mogu saznati osnovne informacije o tom umjetniku, kao i dalje tokom putovanja o ostalim interesantnim gradjevinama koje su vidljive sa broda. Tim dijelom na obali kanala, kada je lijepo vrijeme a dan je vikenda ili praznik, okupljaju se stanovnici Beca, kako smo mogli tokom naseg putovanja vidjeti, uglavnom turskog porijekla, kako bi grilali u prirodi i pobjegli od gradske vreve. Jednako tako, nesto malo dalje, a prije prve brodske prevodnice na koju smo naisli tokom naseg putovanja, pruza se pogled na simpaticne drvene kucice, vikendice, podignute na visoke stubove i sa razapetom velikom cetvrtastom mrezom iznad vode – objasnjavali su na brodu, al nisam dobro shvatila zbog cega su te mreze, te ce mi to ostati zagonetka. Interesantno je da su vecina vlasnika tih brvnara nasi ljudi – s jedne strane to smo znali, a sa druge strane moj muz ih je pozdravio na nasem jeziku i oni su nam odgovorili dok su odmarali na terasi svoje kucice i uzivali u suncu koji je ovih dana sve rjedje.

unnamed (9)

unnamed (15)

Najuzbudljiviji dio voznje bilo je zapravo stajanje u brodskoj prevodnici Freudenau. Tu smo bili zatvoreni u bazenu, koji je u pocetku ima nizu razinu vode dunavskog kanala, koji se zatim punio 10 metara u visinu vodom, da bi dostigao visu razinu samog Dunava kako bismo nastavili  plovidbu. Nevjerovatno kako se to polako puni i gotovo neprimjetno se brod penje, samo tragovi vode na zidovima bazena koji bivaju sve manji, odaju citav proces.

Dalje, poslije manje vise jednolicne slike zelene strane kanala, dolazi se postepeno do urbano uredjenog priobalja Dunava. Tu se izmjenjuju moderne i povijesne gradjevine i svaka ima neki znacaj u identitetu Beca kao glavnog grada Austrije i dugogodisnje austrougarske prestonice.

Na jednoj od slika vidi se hotel Hilton,

unnamed (2)

koji je smjesten uz samu obalu Dunava, a vrijedna je spomena i brod-skola, tj. gimnazija, koja nosi ime po austrijskoj spisateljici Bertha von Suttner, prvoj zenskoj dobitnici Nobelove nagrade, koja je svojom knjigom „Dole oruzje“ (Die Waffen nieder) predstavila strahote rata iz ugla zene, te je tako postala jedna od najprominentnijih predstavnika mirovnog pokreta. Neobicnu skolu-brod, sagradila je brodogradilisna firma iz Donje Austrije, koja je ostala bez Sovjetskog Saveza kao glavnog klijenta, te su dali prijedlog gradskom skolskom vijecu uraditi jedan takav projekat, koji je i realizovan te je skola pocela sa radom 1994. Brod skola nije opremljena sa motorima, sto znaci da nije sposobna za plovidbu.

Vrijedi spomenuti da se tokom ove plovidbe ozedni i ogladni, pa ako niste u svom ruksaku ponijeli neki sendvic ili napitak, mozete uz pristupacne cijene popiti kaficu, koja bi po mom ukusu mogla biti i bolja, kao i rucati poznatu becku sniclu ili nesto drugo iz raznovrsne ponude u meniju.

Pored dva najvisa tornja u Austriji, Millenium Tower i DC Tower1, prolazi se ispod nekoliko vaznih mostova koja spajaju kopneni dio Beca sa umjetnim otokom tzv. Donauinsel, koji je prvenstveno sagradjen za zastitu od poplava, a danas je omiljeno mjesto za odmor Beclija i nudi razne sadrzaje za kvalitetno ispunjeno slobodno vrijeme.

Kada se prodje i druga brodska prevodnica Nußdorf, koja nas je sa visoke razine dunavske vode spustila na nizi nivo dunavskog kanala, opet neprimjetno, mogu se promatrati moderni grafiti na betonskim priobalnim povrsinama kao i mostovima, koji su u medjuvremeni postali takodjer becka atrakcija, te se spominju u informativnom razglasu na brodu.

Brodski prevodnik Nussdorf - iz visokog u niski vodeni nivo

Brodski prevodnik Nussdorf – iz visokog u niski vodeni nivo

unnamed (4)

Niz modernih poslovnih zgrada prekida na trenutak pogled na spalionicu smeca Spittelau, ciji je vanjski izgled dizajnirao spomenuti austrijski umjetnik Hundertwasser.

unnamed (5)

Povijesna gradjevina, Roßauer kasarna, koja vise izgleda kao neki dvorac od crvene i bijele cigle i manjim tornjevima, a ne kao zgrada koja je u 19. stoljecu sagradjena u svrhu odbrane vlasti od pobunjenickih gradjana ili proletarijata, a danas je sjediste ministarstva odbrane.

unnamed (6)

Plovidba se polako priblizava kraju, pa se uz jos par dobro poznatih kadrova arhitekture Beca dolazi do polazne stanice Spittelau, ali se tu ne zaustavljamo vec se dalje vozimo i prolazimo pored broda-bazena u kojem smo vidjelu uglavnom omladinu kako u bazenu tako i na sportskom terenu sagradjenom iznad bazena.

unnamed (7)

Egzotican ugodjaj pruza pijeskom ispunjen dio obale ispod zgrade Urania, gdje je smjesten Strandbar Hermann, u kojem se u ugodnoj i opustenoj atmosferi moze uzivati u vrhunskim koktelima.

unnamed (8)

I odmah pored njega, nas brod se okrece i ulazi na pristaniste. Dok se jedni iskrcavaju zadovoljni vidjenim, drugi nestrpljivo cekaju da zaplove u mirne vode Dunava.

Advertisements