Poželim, ponekad, a kako se nižu rodjendani s kojima više ne znam šta ću, sve češće, da je život orman, koji povremeno mogu da  sredim. Onako, po svojoj volji i namerama koje u datom trenu imam.

Pa da, tako, zavirim u ćoškove svake fioke svog života, obrišem prašinu, na dno poneke stavim šareni papir veselih boja, ko moja majka nekad, tamo gde odlaže finije stvari. I da iz njih, prethodno, povadim sve nepotrebne sitnice, čija je upotrebna vrednost davno isparila i samo podsećaju na neke trenutke, neke ljude, neke dogadjaje, neke radosti ili neke boli.

20130316_181251

(Kao kada  se otarasiš nekih bespotrebnih sitnica koje su, u vidu poklona, ko zna koliko kružile, nikom potrebne, da bi završile na dnu najdonje fioke u koju, po pravilu, stavljaš ono za šta znaš da ga nikada nećeš dotaći. Sem onda kada odlučiš da je vreme za bacanje. Tudje uspomene i tvoja  razočarenja.)

Bilo bi zaniljivo to, povremeno sredjivanje života, nalik velikom spremanju stana. U proleće, recimo, i u jesen.

Otarasiš se paučine, prašine, moljaca, tragova neželjenih dodira i loših misli, zlih pogleda i negativnih poruka, telepatskih i stvarnih. Loših emocija, sećanja na razočarenja, zalud prolivenih suza.

Izbrišeš, krpom koja sve upija, brige koje su te najviše morile, ljude koji su te najgorčije razočarali, energetske vapire kojima služiš samo za preseljenje njihove negativne energije,pitanja najduže ostala bez odgovora. Tragove nekih tuga i poraza. Spiskove zauvek neostvarenih želja. Bol. Propušteno. Kajanje. Nedoživljeno.

Pa onda, ono što želiš da zadržiš, za svaki slučaj propereš. Ispeglaš i uredno složiš.

483531_586946194663410_87545091_n

Nabaciš osmeh na lice, srce napuniš radošću. Zacrtaš ciljeve koje možeš da dosegneš.

I kreneš, da se susretneš sa sobom, očišćenim od nepotrebnih sećanja, osećanja, ljudi, jadova i jedova, znanja i neznanja, planova, veština…

I dopadneš se sebi, takav, obrisan od prašine, propran i osunčan. I otporan na sve otrove koji dolaze od  ljudi, iz vazduha i  iz zemlje.

I više voliš sebe, tako čistog, umivenog od zla i boli.

walk-in-closet-4_1356688577e585ede

I tako lakše traješ. Do nekog novog sredjivanja sopstvenih fioka.

Hvala Leli što je pronašla ovu pesmu

https://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=VGoQiwy_P4U