Poželim, ponekad, a kako se nižu rodjendani s kojima više ne znam šta ću, sve češće, da je život orman, koji povremeno mogu da sredim. Onako, po svojoj volji i namerama koje u datom trenu imam.
Pa da, tako, zavirim u ćoškove svake fioke svog života, obrišem prašinu, na dno poneke stavim šareni papir veselih boja, ko moja majka nekad, tamo gde odlaže finije stvari. I da iz njih, prethodno, povadim sve nepotrebne sitnice, čija je upotrebna vrednost davno isparila i samo podsećaju na neke trenutke, neke ljude, neke dogadjaje, neke radosti ili neke boli.
(Kao kada se otarasiš nekih bespotrebnih sitnica koje su, u vidu poklona, ko zna koliko kružile, nikom potrebne, da bi završile na dnu najdonje fioke u koju, po pravilu, stavljaš ono za šta znaš da ga nikada nećeš dotaći. Sem onda kada odlučiš da je vreme za bacanje. Tudje uspomene i tvoja razočarenja.)
Bilo bi zaniljivo to, povremeno sredjivanje života, nalik velikom spremanju stana. U proleće, recimo, i u jesen.
Otarasiš se paučine, prašine, moljaca, tragova neželjenih dodira i loših misli, zlih pogleda i negativnih poruka, telepatskih i stvarnih. Loših emocija, sećanja na razočarenja, zalud prolivenih suza.
Izbrišeš, krpom koja sve upija, brige koje su te najviše morile, ljude koji su te najgorčije razočarali, energetske vapire kojima služiš samo za preseljenje njihove negativne energije,pitanja najduže ostala bez odgovora. Tragove nekih tuga i poraza. Spiskove zauvek neostvarenih želja. Bol. Propušteno. Kajanje. Nedoživljeno.
Pa onda, ono što želiš da zadržiš, za svaki slučaj propereš. Ispeglaš i uredno složiš.
Nabaciš osmeh na lice, srce napuniš radošću. Zacrtaš ciljeve koje možeš da dosegneš.
I kreneš, da se susretneš sa sobom, očišćenim od nepotrebnih sećanja, osećanja, ljudi, jadova i jedova, znanja i neznanja, planova, veština…
I dopadneš se sebi, takav, obrisan od prašine, propran i osunčan. I otporan na sve otrove koji dolaze od ljudi, iz vazduha i iz zemlje.
I više voliš sebe, tako čistog, umivenog od zla i boli.
I tako lakše traješ. Do nekog novog sredjivanja sopstvenih fioka.
Hvala Leli što je pronašla ovu pesmu
https://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=VGoQiwy_P4U
Станимир Трифуновић said:
Данас је прави тренутак…
Христос воскресе!
Negoslava said:
Vaistinu voskrese.
U pravu si.
Plava Baklava said:
„I dopadneš se sebi, takav, obrisan od prašine, propran i osunčan.“ – koliko na je svima ovo potrebno.
Zamislivo nezamislivo spremanje, od kog mi je jutro lepše pri samom zamišljanju. Dakle, što da ne … opajajmo kutke skrivene sopstvenih duša :-).
Hristos Voskrese!
Negoslava said:
Lep nastavak samog teksta. Hvala ti.
Vaistinu voskrese.
Dragana said:
Divno!
Hristos Voskrese!
Negoslava said:
Vaistinu voskrese, hvala ti.
jogazin said:
Fantastično. Meni bi trebalo jedno generalno spremanje 🙂
Negoslava said:
Onda je dobro što sam te podsetila. I što imam istomišljenike.
Alex said:
Sjajna pesma… sjajn tekst… i sjajno razmišljanje… Arsen Dedić, baš sam ga i ja slušao prošle nedelje 😀
Ipak, mislim najbolje bi bilo ni nemati orman… lakše bi se kretao kroz život 😕
Negoslava said:
A imao bi nešto protiv da možeš bar malkice da pospremiš, a?
Da obrišeš koju godinu, npr, neku boru, smanjiš koje kilo…mislim, ako ga imaš, ja sad moram na dijetu, baš zato što si ti u pravu.
Alex said:
Ne bih imao ništa protiv… voleo bih da obrišem neko sećanje, da zaboravim neke greške, da uništim sećanje na neke ljude, a ostavim sećanja na neke druge ljude…
Ali, orman je tu… šta da radim, moj je prepun i zaista bi mu dobro došlo jedno spremanje… ako ne i više spremanja 😀
Negoslava said:
Hvala na iskrenosti.
LaBiLnA said:
Ajd’ kad središ svoj, dođi kod mene, ima posla preko glave 🙂 Hristos voskrese 🙂
Negoslava said:
Slatka, da sam ekspert za sredjivanje životnih tema, kao što jesam za ormare, gde bi mi bio kraj. Ovako, da te ne laguckam za dž.
Vaistinu voskrese.
nedodjija said:
al` `ajd sad pogledaj jos jednom…. upravo si pospremila….
vazna je namera…. 😉
Negoslava said:
i to što kažeš…
vesnadrazan said:
Ne volim spremati ormare, ali volim kad su uređeni, kad ih uredim, i za Uskrs i za život.
Sretan Uskrs.
Negoslava said:
Vaistinu voskrese. A za ormane razumljivo, isto tako i ja.
ivinsvet said:
Да је живот орман било би сувише лако то поспремање. А ми нисмо навикли да нам било шта иде лако и глатко…
Одличан пост!
Negoslava said:
Upravo čitam nešto, pa sam zanemela. De da ti pokažem, bolje im ti otpisi da se ja ne umešam. http://www.telegraf.rs/vesti/685146-ohrabrujuce-srbija-izasla-iz-recesije a njihov komentar je, opet smo bogati
tanjatg said:
Da, to je to. Mnogi od nas imaju te sastanke sa samima sobom – sređivanje ormana, čišćenje kuće, generalno spremanje, kakogod ko to zove. Mene samo nervira što se većina nas, kada sprema orman, ne odlučuje da pobaca sve nepotrebno, ne preseče i baci već više, nego: možda će da zatreba!, ne mogu da se odvojim!, a šta ako sutra shvatim da nisam to trebao da bacim?! Ne treba biti impulsivan i hirovit ali svakako da treba oslušnuti glas i odlučno podvući crtu kad je vreme za crtu.
Negoslava said:
Tačno. Ali kako da bacim, bwe, onu otanjelu majicu, kad je toliko volim i one izandjale cipele, kad su mi taaaako udobne.
lucidnostteorijeslucaja said:
Uglavnom to radim u proleće. Čekam pogodan dan za to. Prvo ispraznim ormare a onda čekam vetar. Trčećim korakom jurim do kontejnera, dok vetar produvava sve na meni i kroz mene i kroz uši, i kroz šupljine u nosu. Bacim sve i kontejner, oprostim SI sve što sam bacila. A onda, trkom kući sa okretima i piruetama, akslovima… Probaj, jednom, vedećeš da je mnogo dobro i opuštajuće. 😀
Negoslava said:
Tako si slikovito to opisala, da sam te zamišljala sa sve piruetama i akslovima. Samo ne znam gde su ti bile šljokice, na tebi ili u kontejneru….
A inače, ideja ti je super. Moraću da razmislim o tome.
lucidnostteorijeslucaja said:
Što bi rekla Milka Babović, šljokice je nosio ON. hahahaaha
duplavenera said:
A ova krpa koja sve upija bi verovatno trebalo da bude magična 😀
Negoslava said:
Uh, kada bi pronašli magičnu krpu za sve naše suze i naše tuge…
BeeSeeDee said:
Eto kako si ti to lepo sve stavila na belilo. Hvala ti sto si mi pomogla da realizujem svoju misao i krenem u napad na orman… ubicu svakog moljca na kog naidjem, obecavam. 🙂
Negoslava said:
Samo iznesi sve iz ormana na sunce… odleteće sami.
Jovana Luna said:
Супер би било да може да се направи велико спремање…Одличан текст..браво
Negoslava said:
Da. Nažalost… pre će život spremiti nas, nego mi njega.
ipokeva said:
citam i razmisljam – a sta te sprecava da napravis veliko spremanje? Pa onda skapiram da ti je zapravo zao da se odreknes „starudije“. Evo predloga: dva puta godisnje sav lom odnesi „u vikendicu na tavan“ i zakljucaj vrata – ako ti bas nekad toliko zatreba, idi pa kopaj. Pa ces da skapiras da ti pola ic ne treba. I zakljucaj ponovo kad krenes kuci 🙂
Ili jednostavno prihvatis sve kao sastavni deo sebe, kazes – to sam ja – sa svim usponima i padovima, sa svim uspesima i greskama, i bude ti lakse 🙂
ljubim te u oko sucmurasto
Negoslava said:
Posle prve rečenice tela sam ti kažem- ljubim ja tebe tako raktičnu. Al sad neću, nema smisla da se dve žeMske međusobo vako ljube.
Повратни пинг: Negoslava Stanojević: Generalno spremanje života - Pokazivač