Poslednjeg leta njenog života vidjala sam je, odevenu u dugačak zimski kaput, s kratkim prljavo-belim vunenim čarapama na nogama obuvenim u gumene pirotske opanke , kojima je isečena zadnja polovina, verovatno prethodno pocepana, pa su služile kao papuče. Muvala se oko pijace, zagovarajući prolaznike. Koji su je izbegavali.
Neko bi samo zbunjeno klimnuo glavom na njen pozdrav. Neko bi samo okrenuo glavu. Retki bi prozborili koju reč sa njom, i ne znajući da ih to dovodi u opasnost da se slučajno zastajkivanje u toj pristojnosti, na silu, otegne u njen monolog unedogled, tokom kojeg vam se grčevito drži za pogled , čvršće se vezujući njime za vas nego lancima.
Srećete , nekoga, čitavog života , vidjate ga gotovo svakodnevno, primetite na njemu i novu frizuru i novi džeper i kada smrša i kada se ugoji,a ipak, kada vidite čitulju s njegovim likom na banderi, shvatite da o njemu apsolutno ništa niste znali.
Mislim, ipak, da nije bila nesrećna u svom svetu . Da je uspela, čak i, onako uskraćena za spoznaju jednog dela stvarnosti , da pronadje svoje lično i ničim pomućeno mesto u sredini koja je činila njen život. Da je našla radost u cveću koje je često nosila u rukama, šetajući oko obližnjih kuća , u pročitanim knjigama o kojima je pričala kada bi neko seo do nje u autobusu, u deci iz familije koju je ponekad mazila.
I , nadam se, najviše od svega,da je na kraju puta našla svoj mir. I da je tamo gore, sačekala ona srodna duša za koju se naglas molila jednog leta u prepunom ljudi desnom delu Pantalejske crkve, koji se zove Crkva Svete Petke.
Rada72 said:
Tužna priča..
oblogovan said:
Ih, kako je dobro kada “novinarku“ pošalješ na zadatak, pa ostaneš samo ti… Jeste tužna, k’o što reče Rada, ali i lepo napisana priča…
Pantelej… Niš…?
Negoslava said:
Da. U blizini je kasarna.
Takodje, centar u kojem su se okupljali akcijaši – ORA,
Мирослав Б. Душанић said:
Прича је пуна љубави. За мене лично, такве приче нису тужне…
С љубављу је читаоцу пренешена… А још је важније то, што је писана с пуно љубави и поштовања према особи, која и јесте предмет ове приче…
То је велико дјело. Ма гдје да се нашла, њена душа ће да се обрадује…
Предивно!
Negoslava said:
Lepo bi bilo da je tako.
Hvala.
Dragana said:
Ostavila je trag, svakako, što se vidi u ovoj lepoj priči!
Negoslava said:
Nisam ni razmišljala o tome kako ću i na ovaj način podsetiti na njeno postojanje. Hvala.
Marina Majska said:
… predivna u svom bolu.
Negoslava said:
Slažem se.
Hvala.
minagligoric said:
“…sačekala ona srodna duša za koju se naglas molila jednog leta u prepunom ljudi desnom delu Pantalejske crkve…“ Слажем се са Мирославом Б. Душанићем у свакој речи… Прелеп завршетак који је дао смисао целом тексту…. Велики поздрав!
Negoslava said:
Otpozdrav, drago mi je što se razumemo. I hvala još jednom.
Olja Ka said:
Volim ovakve priče, jer oslikavaju životu i onu „drugu“ stranu medalje i ljude koji žive pored nas, i koji, kao i ova devojka, ipak ostave trag u našim životima, čak i kad mislimo da nas ne dodiruju, ničim. Lepa priča.
Negoslava said:
Hvala Olja… sve je to život, ovdašnji.
cy3a said:
Подсећа ме на неке особе које сам сретала и које још увек срећем… Драго ми је да има још оних који и такве људе примете и који им посвете толико лепих речи… Нашла је она мир, не брини 🙂
Negoslava said:
Hvala Suzo.
Milica Djokić said:
Bacila me ova priča u razmišljanje.Vidjam i ja često nekoliko sličnih ljudi i „hvatam sebe“ da izbegavam razgovor sa njima.Ne zbog toga kako su obučeni i već baš zbog priče koju bi mi ispričali.Znam da bi me ta priča jako rastužila i da bih dugo razmišljala o njoj a nisam sigurna da bih njima ikako mogla da pomognem.A možda sam i sebična?Možda oni i ne traže nikakvu pomoć već samo da ih neko sasluša?
Negoslava said:
Prošla sam kroz tu fazu. I naučila da se branim. Nažalost je tako.
Марија Богичевић said:
Miroslav Dušanić je dao divan komentar na ovaj tekst. I sa svakom rečju se slažem, zato ne bih dodala ništa, sigurna sam da ne bih umela bolje da izrazim mišljenje. Samo ću da tebe pohvalim, Negoslava, na tome kako si napisala, na tome što brineš, vidiš i osećaš. ❤
Negoslava said:
Hvala ti draga Marija. Kao što je hvala i Miroslavu, kojem i odavde šaljem lepe misli i podršku. I da mu Bog da snage.